Hljeb

Hljeb Parobrod spreman. More se koleba. Pošljednji plamen na zapadu trne; Suton se rađa i s jesenjeg neba Polako pada na hridine crne. Paluba puna. Ruke uzdignute Pozdrave šalju i rupcima mašu. U mnoštvu ovom vidim čeljad našu, Naslonili se na pervaz pa ćute… Zemljaci moji, dokle ćete, dokle? „Tamo daleko! Jer nas usud prokle […]

Moj otac

Moj otac Još kô da ga gledam. Pod oružjem stao, Uz jatagan trepte ledenice dvije. Spremni konjic frkće, nogom kopa, bije, Kao da bi na put gospodara zvao… Zora je. Mi deca kraj majčina skuta U dvorištu stali, srce nam se trese – Otac, evo, svima iz jasprene kese Po marijaš vadi za sretnoga puta… […]

Ostajte ovdje

Ostajte ovdje! Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba Neće vas grijat KO što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hleba Gdje svoga nema i gdje brata nije. OD svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zamlja vam je ova; Bacite pogled po kršu I polju, Svuda su groblja vaših pradjedova. Za ovu zemlju oni […]

O, klasje moje

O, klasje moje O klasje moje ispod golih brda, Moj crni hljebe, krvlju poštrapani, Ko mi te štedi, ko li mi te brani Od gladnih ‘tica, moja muko tvrda? Skoro će žetva… Jedro zrnje zrije… U suncu trepti moje rodno selo. No mutni oblak pritiska mi čelo, I u dno duše grom pada i bije. […]

Veče na Školju

Veče na Školju Pučina plava Spava, Prohladni pada mrak. Vrh hridi crne Trne Zadnji rumeni zrak. I jeca zvono Bono, Po kršu dršće zvuk; S uzdahom tuge Duge Ubogi moli puk. Kleče mršave Glave Pred likom boga svog – Ištu. Al’ tamo, Samo Ćuti raspeti Bog. I san sve bliže Stiže, Prohladni pada mrak, Vrh […]

Mi znamo sudbu

Mi znamo sudbu Mi znamo sudbu i sve što nas čeka, No strah nam neće zalediti grudi! Volovi jaram trpe, a ne ljudi, – Bog je slobodu dao za čovjeka. Snaga je naša planinska rijeka, Nju neće nigde ustaviti niko! Narod je ovi umirati svikô – u svojoj smrti da nađe lijeka. Mi put svoj […]

Emina

Emina Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kada šeće i plećima kreće… -Ni hodžin mi zapis više pomoć […]

Badnje veče

Badnje veče Večeri sveta, hoću li te i ja Slaviti pjesmom radosti i sreće? U mome oku, evo, suza sija, I moje rane postaju sve veće. Tvoj zlatni pohod i ubogu godi, I vidi Boga u časima ovim; Nada mnom samo mrak studeni brodi, I dušu bije nemirima novim. U pustoj sobi sam, kô sjenka […]

Ne vjeruj

Ne vjeruj Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kažu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime, – Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh krša, Tamo gdje u grmu proljeće leprša I gdje […]

Zvonimir Golob

Zvonimir Golob (Koprivnica, 19. veljače 1927. – 1. lipnja 1997.) bio je hrvatski pjesnik. Nakon studija u Zagrebu, jedan je od pokretača časopisa “Krugovi”, a uređivao je i druge publikacije. Sudjelovao je u osnivanju grupe “Studio 64”, koja je stvorila i afirmirala “Zagrebačku školu šansone”. Golob je svoje pjesme gradio asocijacijom metafora, a posebnu pozornost […]