Moj otac

Moj otac Još kô da ga gledam. Pod oružjem stao, Uz jatagan trepte ledenice dvije. Spremni konjic frkće, nogom kopa, bije, Kao da bi na put gospodara zvao… Zora je. Mi deca kraj majčina skuta U dvorištu stali, srce nam se trese – Otac, evo, svima iz jasprene kese Po marijaš vadi za sretnoga puta… Mi mu ruku celuj, a on, kao jela Visok, izgrli nas, pa konjica bela Zakroči. I dokle rano sviće doba, Mi ga ispraćamo, i mahalom starom Pred njim sluga Jovan krače s džeferdarom, I meni se čini, još ih gledam oba…