Branko Ćopić – Jesi li me spazila il’ nisi, zbunjenoga seoskoga đaka, svjetlokosog i očiju plavih, u oklopu novih opanaka

Desanka Maksimović – Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka Da volim i želim oka tvoja dva.

Izet Sarajlić – Dok je istorija trajala šta sam ja radio? Prosto volio tebe.

Đaurko mila, tuga me mori za oči tvoje što suze rone.

Musa Ćazim Ćatić – Hotjela bi amber-miris S vilinske ti kose piti; Ah, pusti je, ona će se U tom milju utopiti!

Mak Dizdar – Nikto ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam

Al ovu strašnu bol već nisam čeko: Krvnik mi reče: “Zgnječi svoje oči!

Blaže Koneski-No ti što hvataš brecaj ove čudne pjesme Ti si si već izrekao sudbinu svoju.

Na rukama te svitu nosismo tri dana, srčani ti pogled bol i tuga smlavi

Janevski – Dali čekaš, Jano, utro moje rano, dali čekaš ušte v selo da se vratam