O, bore stari

O bore stari O bore stari, mučeniče sinji, Gromom su tvoje prsi raskrhane I nova rana sve te više kinji. Opaljen gledaš u olovne dane, I nigdje sunca da se tebi javi, I boli tresu ranjene ti grane. U tvome vrhu u razdanak plavi Ne čujem više ptica pozdrav vreo, No jauk dugi što svu zemlju davi. Na tebi sada visi crni veo… Muke te lome kô rapave spile, I ti me gledaš sumoran i sveo. O bore, upi’ svoje jake žile U ovu zemlju punu crne drače… U njoj su snage, u njoj tvoje sile. U njoj je lijek za srce što plače, U njoj se vrela naše krvi liju, – U tu krv svetu upi’ žile jače.