Boka

Boka Naša mila Boko, nevjesto Jadrana, Pokrivena nebom kô od plave svile, Ljepša si od tvoje primorkinje vile I svjetlija si od njenog đerdana. Nikada se tebe nagledao ne bi’! No da mi je jedno: da postanem valom Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom Da vječito šumim i da pjevam tebi. I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi! Pa jednoga dana, kad se gospod javi, Kad orlovi naši visoko zabrode I sa tvojih ruka panu gvožđa tvrda, Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda I da s tobom slavim dan zlatne slobode!