Srpski manastiri su stubovi duhovnosti, ali i svedoci istorije, umetnosti i otpora.
Od Studenice i Žiče, preko Gračanice i Dečana, do manastira u Šumadiji i Istočnoj Srbiji, svaki nosi priču staru vekovima.
Podizali su ih vladari, čuvali monasi, razarali ratovi, pa opet vaskrsavali. Freske iz 13. i 14. veka još uvek boje zidove sa zadivljujućom snagom — kao da su naslikane juče.
Manastiri nisu muzeji, oni i dalje žive: služe liturgije, primaju putnike, leče tišinom i molitvom. Tokom vekova, bili su i škole, i bolnice, i skloništa. Danas, u savremenom svetu punom buke, predstavljaju oaze mira i sećanja.
Ne traže mnogo, ali daju puno onom ko ume da stane i posluša.