Hej, hej Jugosloveni – Dado Topić

Hej, Jugosloveni Braćo rođena Svi vi u tuđini Kud vas odvede vaša sudbina Daleko vam rodna kuća, daleko rodbina Daleko vam žena i djeca, daleko vam domovina Jeste li već zaradili dosta Da se kuća digne bar do krova Ili da se kupe kola, neka stara Kad ne mogu nova Nekima možda je dobro Onima s diplomom što odoše tamo A onima što nemaju škole Teško mi je kad pomislim samo Rade danju, rade noću Život im jad i bijeda Radna snaga prve klase A građani drugog reda O njima brine statistika O broju, spolu i znanju Za status gastarbajtera Dok rade noću i danju Gradilišta vrve od ljudi Čuje se pjesma težaka Grade se gradovi sjevera U crvenom znoju Južnjaka I za teško zarađene pare Prodaju um islužena kola “Forda”, “Merdžu”, “Opel” i “Folksvagen” A ne vrede ni cjene pola I kad krenu svojima u goste Sretni dok srce što usamljeno luta Da stigne prije – nagazi do daske A motor zariba na pola puta Koliko je onih što nikad stići neće Vozili su prebrzo tim crnim tragovima sreće Maštali su o životu, bogatstvu i ljubavi A sve se raspalo na asfaltu i pored u travi Hej, Jugosloveni, braćo rođena Vratite se kući, samo jedna je Jugoslavija Nije sreća u pustim parama Već miran kutak tamo gdje su tvoji Gdje beton još ne pokriva zemlju Gdje žena sina tvog svojim mljekom doji Sunce tuđeg neba ne grije k’o što naše grije Grki su zalogaji hljeba Gdje svoga nema, gdje brata nije Lijepa je ova zemlja, meni najdraža Nigdje toliko algi K’o u uvali moga djetinjstva Hej, hej, Jugosloveni