O bore stari
O bore stari, mučeniče sinji,
Gromom su tvoje prsi raskrhane
I nova rana sve te više kinji.
Opaljen gledaš u olovne dane,
I nigdje sunca da se tebi javi,
I boli tresu ranjene ti grane.
U tvome vrhu u razdanak plavi
Ne čujem više ptica pozdrav vreo,
No jauk dugi što svu zemlju davi.
Na tebi sada visi crni veo…
Muke te lome kô rapave spile,
I ti me gledaš sumoran i sveo.
O bore, upi’ svoje jake žile
U ovu zemlju punu crne drače…
U njoj su snage, u njoj tvoje sile.
U njoj je lijek za srce što plače,
U njoj se vrela naše krvi liju, –
U tu krv svetu upi’ žile jače.
