Najveći makedonski pesnici obeležili su dušu jedne mlade, ali duboko osećajne književnosti.
Njihove pesme prožete su gorčinom istorije, verom u jezik i čoveka, i beskrajnim osećajem za pejzaž i sudbinu. Od ranih glasova koji su narodnu pesmu pretvorili u umetnost, do modernista koji su je otvorili svetu, makedonska poezija ostaje spoj jednostavnosti i metafizičke težine.
U tom svetu stvarali su i Racin, Šopov i Koteski – pesnici koji su od svakodnevnog života pravili trajne simbole postojanja.