Naravno, “svakom svoje selo najtoplije prija” kao što peva Miroslav, a lepota je u oku posmatrača kao što reče veliki grčki filozof.
Nisu ovo veliki gradovi (većina), već samo malo veći. Na moru, gradovi su stisnuti, natrpani oko starih luka, sa bedemima, skalinadama i kamenim trgovima sa katedralom u centru zbivanja.
Ravnice na severu donose drugačiju priču – široke ulice, veliki trgovi, fasade pod uticajem Beča, Pešte, starog reda koji je tu i ostao. Brdoviti predeli jugoistoka i sredine donose još veću mešavinu – česme iz turskih vremena, crkve, socijalističke blokove. Sve je tu, i ništa nije savršeno.
Istorija je ovde ostavila tragove kao u nekoj velikoj slagalici: malo Mediterana, malo Balkana, malo srednjoevropskog šmeka i malo orijenta kao šlag na tortu.