U „Sjetvi soli” junak Janko Aleksić, nakon dva desetljeća odsustva, vraća se u Sarajevo—ali grad nije isti, baš kao ni on.
Na sprovodu prijatelja, u stanju što više ne postoji, prepoznaje da povratak nije putovanje, nego suočavanje s beskrajnim „što bi bilo kad bi bilo”.
Bazdulj piše o ljubavima, samoći i neostvarenim snovima, pokazujući da se sudbine lome tiho, uz poeziju koje možda jedina iskupljuje.
